Pater Ike Mandurić: ‘Glasam ZA, a PROTIV sam ovoga…’


Kad je u pitanju referendum, Ja sam ZA, ali PROTIV sam psovki, kleveta, podmetanja, tužakanja. Iako sam ZA, PROTIV sam toga da prestanemo vjerovati jedni u druge. PROTIV sam toga da se podijelimo na lijeve i desne, prijatelje i neprijatelje Inicijative, prijatelje i neprijatelje gejeva.

PROTIV sam toga da vlada ne vjeruje svom narodu. PROTIV sam toga da se istina iskrivljuje, i manipulira podacima, PROTIV, PROTIV, uvijek PROTIV. I PROTIV sam toga da se bilo koja i bilo čija Željka prikazuje zlom iako to nipošto nije, i bilo čija majka, i da se PROTIV bilo koje Željke ili Željka vodi hajka. PROTIV sam toga da se bilo koga proglašava fašistom čim se ne slažemo s njime, i bilo kakvog i najmanjeg vrijeđanja. PROTIV sam toga da se nema prostora, vremena ni sluha ZA argumente. I PROTIV toga da se ne vjeruje demokraciji, da vlada ne vjeruje narodu koji je izabire, da se svi nekoga bojimo.
Ali PROTIV sam toga da se ne smije biti ZA, i da se bilo koga tko je ZA proglasi nazadnim. I da nisam ZA, možda bi me baš to natjeralo da budem ZA. PROTIV toga sam da središnji dnevnik javne televizije ne izvještava istinu, ma kakva ona bila. PROTIV sam zla, PROTIV sam neslobode izbora, PROTIV sam toga da vlast zaglupljuje narod. PROTIV toga sam da se nema šanse i prigode objasniti kako oni koji su ZA nisu PROTIV čovjeka.

Samo se u vezi žene i muškarca može roditi tako važno i dražesno biće kao što je novi čovjek – dijete, i zato sam ZA da država s takvom zajednicom – ako to ona želi – sklapa povlašteni ugovor koji nosi jedinstveno i povlašteno ime – BRAK. I zato sam PROTIV toga da se bilo kakva druga veza zove ovim imenom.
I PROTIV sam toga da se to ne može jasno reći i čuti u mojoj zemlji. PROTIV, PROTIV, PROTIV sam toga da me ne čuješ.

- cjelovito razmišljanje patera Ikea, možete preuzeti ovdje (preuzeto s www.bitno.net)


Nedjeljna razmišljanja uz 4. nedjelju Došašća (23.12.2012.)






 


 



O božićnim jaslama
Na mjestu betlehemske spilje gdje se, po vjerovanju, rodio Isus, carica Jelena je 335. g. dala sagraditi crkvu. Već je papa Liberije (352.-366.) tu predaju prenio u Rim i u novoizgrađenoj bazilici na Eskvilinu (kasnije bazilika sv. Marije Velike) dao izgraditi i jaslice u posebnoj kapeli. To su bili počeci izrade jaslica koje se u kasnijoj umjetničkoj interpretaciji sve više obogaćuju novim likovima. Najprije je to Marija s djetetom u zagrljaju kako odmara na postelji s budnim i brižnim Josipom i anđelima, a prema pseudo-matejevom evanđelju u 8. st. dolaze i likovi vola i magarca. Interpretacija božićne noći prenosi se i na „kazališne“ daske, tj. kroz skazanja i igre u srednjem vijeku jaslice se vezuju uz liturgiju. Sveti Franjo „tvorac“ živih jaslica, koristi ih u katehetske svrhe. U kasnijim doradama uz jaslice dolazi križ, ili pak se malog Isusa prikazuje raširenih ruku kako bi se njegovo rođenje povezalo s njegovim otkupiteljskim djelom.

Nedjeljna razmišljanja uz 3. nedjelju Došašća (16.12.2012.)


Jedan je ateist ovako rekao: „Jedini trenutak kada mi se javljaju sumnje o tomu nije li ipak istina ono što svećenici govore u crkvi jest kada vidim ljude da su sretni što vjeruju: da se vesele što su kršćani i da su zadovoljni što mogu pomoći drugima.“ Dakle, mi kršćani smo pozvani na radost. No, piše da je ta radost vezana uz Gospodina. Radujte se, dakle, u Gospodinu. Dolazi li, stoga, Gospodin u našu sredinu kao što, primjerice obitelj, ugošćuje nekog važnog gosta u svom domu, bonton nam nalaže da ga ponudimo najboljim, da ne škrtarimo. I zato imam računicu dati od dvije košulju jednu onome koji nema, a tako i od svega onoga što imam, prostora, vremena, zarade, do života, da se jednostavno lomim kao tijelo i izlijevam kao Kristova krv za drugoga. Tu onda više nije u pitanju samo neka milostinja, kako se obično shvaća karitas, to onda postaje ljubav u svojem izobilju, na djelu.

Nedjeljna razmišljanja uz 2. nedjelju Došašća (9.12.2012.)


Ustani Jeruzaleme, ustani Crkvo, ustanite kršćani i obazrite se na istok!, tj. okrenite svoj pogled prema onome iz kojega sve istječe – obratite se njemu. Bog nas se spomenuo u našoj tjeskobi, u našim umornim koracima i lutanjima, često izloženom različitim životnim rizicima da bi nas sada utkao u svoju slavu i učinio nas svojom djecom. Ne samo posvojenom nego, doslovce pokraljenom. Zato kaže da će se svaka gora sniziti, pokleknuti i dolina ispuniti kako bi iskazala čast najvećem, kralju, kruni od svih njegovih stvorenja – a to je čovjek. Ali tu lekciju, najprije treba naučiti sam čovjek. On se treba, prema proroku Baruhu, prignuti pred Gospodinom čija slava je njegovo stvorenje. To znači da najprije ja moram naučiti cijeniti i plemenito ophoditi sa stvorenim svijetom da bi se kasnije sva priroda poklonila nama, ljudima koji smo kao Božji vrtlari odgovorno brinuli o povjerenom rajskom vrtu, znajući uživati u mirisu šuma i stabala prepoznavajući i spoznavajući u njima tragove Božje ljepote.

Nedjeljna razmišljanja uz 1. nedjelju Došašća (2.12.2012.)


Došašće – vrijeme radosnog iščekivanja rođenja Gospodinova
Kada želimo definirati što došašće jest možemo ukratko reći da je to vrijeme od 4 tjedna pripreme za blagdan Kristovog rođenja. No, ako bismo taj isti period htjeli izraziti, primjerice pitanjem a ne odgovorom, onda bi ono moglo glasiti: „U pripremanju za što ljepši i kvalitetniji doček onome koji će ponizno pokucati na naša vrata, hoće li biti u kući mjesta za još jedno krhko i ugroženo stvorenje? Ili pak će biti dupkom ispunjena mnogim stvarima, mnogim darovima zbog kojeg će bitno ostati negdje drugdje, na cesti, uz put, na vjetrometini te će zavisiti od dobrote ili, Bože ne daj, zloće slučajnih prolaznika. Zato je Došašće vrijeme revizije našega života.
U liturgiji svećenik nosi misno ruho ljubičaste boje koja označava stav pokornika. To, međutim ne znači, da ćemo se posipati pepelom po glavi nego ćemo odlučiti, ovaj put, prignuti svoje srce pred onim što mali princ naziva bitnim i što se ne može vidjeti okom, nego, samo srcem.

Nedjeljna razmišljanja uz nedjelju Krista kralja (25.11.2012.)

Uz nedjelju Krista kralja
Kada Isus na Pilatovo pitanje progovara o vlastitom Kraljevstvu, on zapravo govori o kraljevstvu istine. Mnoga kraljevstva ostvarila su se i ostvaruju na krvi, znoju, na podvalama, na osvajanjima, na laži o tobože višim rasama među ljudima. Pilat ne shvaća da Isusovo kraljevstvo nema veze s osvajanjima. On sam bio je dionik rimskog kraljevstva koje je držalo i Judeju i židovski narod pod okupacijom i zato nije mogao prihvatiti istinu Isusovog poimanja biti kraljem. Njemu je istina strana i zato ga u jednom trenutku pita: „Što je istina“? Na ovom bi se pitanju mogli danas svi zaustaviti i propitati se: što je istina? Što je istina za svakoga od nas? Možemo li istinu mijenjati po volji ili je istina uvijek jednaka, i onda kada je gola i onda kada ju se pokuša ušminkati.

Nedjeljna razmišljanja uz 30. nedjelju kroz godinu (28.10.2012.)

Današnje Markovo evanđelje govori o slijepcu Bartimeju, bolje reći o onome što Isus čini kao odgovor na molitvu tog slijepca. Vraća mu sposobnost da opet može vidjeti. No, postoje različite vrste sljepoća. Spomenut ću ih samo četiri. Prva je fizička sljepoća. Druga, ako ne još teža, je teorijska ili, bolje reći, prirodo-znanstvena sljepoća koja zbog svoje metode (svaka istraživačka metoda je djelomična jer je ograničena zbog predmeta analize) može također biti slijepa za Boga.

Nedjeljna razmišljanja uz 29. nedjelju kroz godinu (21.10.2012.)

Ne znam tko to od nas, dragi župljani, može isprva shvatiti današnja čitanja. Zašto onaj tko je pravednik mora biti sluga? „Sluga moj pravedni“, spominje Izaija, će zbog patnja svoje duše vidjeti svjetlost. Zašto se Gospodinu svidjelo nekoga, štoviše, svojega Sina pritisnuti bolima? Zašto je put prema savršenstvu (pravednosti) opterećen križem muka, tjeskoba, boli i razočaranja? Zašto ne drugačije? Ne znam, a ni Crkva do kraja ne zna jer je zlo u svijetu, bez obzira što je Isusovim križem dokinuto, još uvijek sveprisutno, dakle, misterij.

Nedjeljna razmišljanja uz 28. nedjelju kroz godinu (14.10.2012.)

Kratka (istinita) priča 28. nedjelje kroz godinu.
Jednoj je mladoj osobi u životu sve bilo "sve jedno" i, u biti, sve dosadno jer joj je, očito, sve bilo dostupno i omogućeno te nije imala razloga da se potrudi za neki smisleni viši cilj – jer ga nije otkrila. To ju je, iako izvana nasmijanu, otkrilo iznutra užasno praznom i jadnom. Međutim, ni toga nije bila svjesna. Sve je imala, a ipak je iz dubina njezina bitka nijemo vikala ona iskonska čežnja: "Što mi je činiti da baštinim pravu sreću?" (mladić u evanđelju kaže "život vječni"). To je danas krik mnogih ljudi, osobito mladih, koji sreću pronalaze u različitim "dozama", tj. porcijama sreće, nalazeći u njima, s vremena na vrijeme, samo pri-vremenu utjehu.

Nedjeljna razmišljanja uz 27. nedjelju kroz godinu (7.10.2012.)

Sve što je stvorio – bez konzultiranja s drugima – Bog je stvorio sa svrhom da čovjeku bude dobro. Međutim, ono što je zanimljivo kod stvaranja čovjeka, jest to da Bog, kao da traži, da čovjek sam očituje što će ga učiniti sretnim. Ne nameće mu tek nešto svoje nego očekuje da čovjek sam prepozna što je njegova priroda, što je njemu prirođeno, što mu je ravno – drugi čovjek, žena. Dakle, prva svrha stvaranja nema u prvom planu cilj da čovjek ostvari svrhu – neku zadaću – nego da bude sretan; to je krajnji pogled stvaranja koji se opet ostvaruje kroz smislenost i svrhovitost života.

Nedjeljna razmišljanja uz 26. nedjelju kroz godinu (30.9.2012.)

Dragi župljani, što su nam prioriteti? Svatko od nas ima svoju ljestvicu vrednota iako ćemo se svi složiti oko jednoga da je za sve nas najvažnije, barem na ovoj zemlji, zdravlje. Ljudi vole reći: „Samo da je zdravlja, a ostalo će već doći“. To je kao da slušamo Isusa koji nam govori: „Tražite najprije Božje kraljevstvo, a sve ostalo će vam se nadodati“. Dakle, kad imamo dobru bazu, tj. kad smo se složili oko bitnoga, ostalo je već lako posložiti.

Nedjeljna razmišljanja uz 25. nedjelju kroz godinu (23.9.2012.)

Kada prelazimo preko ulice, osobito kada nema obilježenog prijelaza, više puta provjerimo je li slobodan prolaz, tj. oprezni smo kako prelazimo ulicu, da nam se ne dogodi neko, ne daj Bože, zlo. Oprez zasigurno nije primarni cilj današnjih čitanja ali svakako je dobro provjeriti koliko smo oprezni kada je u pitanju naša vjera, naime koliko pazimo da nas svijet ne „pregazi“ i ne prevari svojim ponudama. Knjiga Mudrosti spominje, u tom kontekstu, zamku i zasjedu u koju „bezbožnici“ žele uvući pravednika. Taj pravednik, iako se ovdje misli na Božjeg Sina Isusa, jest svaki kršćanin koji nastoji živjeti u skladu s Isusovim primjerom i Božjim zapovijedima i pod cijenu izrugivanja.
RASPORED SV. MISA
PON-SUB 19:00h (DP)
NED          08:00 h (DP)
                 10:00 h (DP)
                 19:00 h (DP)

FIS - crkva sv. Fabijana i Sebastijana (?)
DP- crkva Dobroga Pastira (?)

Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični. Ipak im
oprosti! Kad si brižan, ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive. Ipak, budi brižan!  Ako si uspješan, steći ćeš i lažne prijatelje i istinske neprijatelje. Ipak, i dalje budi uspješan! Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti. Ipak, budi iskren i prostodušan!  Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku. Ipak, gradi!  Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni. Ipak, budi sretan! Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra. Ipak, čini dobro!   Daj svijetu najbolje što imaš, vjerovatno neće nikada biti dovoljno. Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš! Ako pogledaš bolje, na kraju,ipak je sve to između tebe i Boga; nikad nije ni bilo između tebe i njih!

                                    Majka Tereza





                                      

AUDIO MATERIJALI