Riječ života za 2013.


Prigodnu riječ života za ožujak 2013. možete preuzeti ovdje
Prigodnu riječ života za veljaču 2013. možete preuzeti ovdje
Prigodnu riječ života za siječanj 2013. možete preuzeti ovdje

Peta korizmena nedjelja A, 10.4.2011.

Ez 37,12-14; Rim 8,8-11; Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45
    Kada sam kao dječak za Božić i Uskrs na televiziji gledao filmove o Isusovom životu, uvijek mi je najzanimljiviji dio bio onaj u kojem Isus oživljava Lazara. U sjećanje mi se duboko urezala slika čovjeka svega umotanoga u povoje, tako da mu se ni lice ne vidi, kako izlazi iz groba izdubenog u pećini. A tek reakcija okupljenoga mnoštva!? Svi su s divljenjem gledali sve što se događa. Tako je to prikazano na filmu. No, vratimo se mi u stvarnost i pokušajmo zajedno razmišljajući zaključiti što nam govori evanđeoski ulomak o oživljenju Lazara.
    Kao i sva druga Isusova čuda, i ovo ima prvotnu zadaću u ljudima pobuditi vjeru da je Isus Mesija. Prisjetimo se samo prošlonedjeljnog izvještaja o ozdravljenju slijepca od rođenja. Krajnji smisao toga izvještaja jest prenijeti svima nama čitateljima poruku da slijepac nije samo tjelesno progledao, nego da je progledao očima svoje duše i njima u Isusu prepoznao Mesiju. Tu istu poruku daje nam i današnje evanđelje. U njegovom se središtu, iako nam se to tako na prvi pogled ne čini, ne nalazi sâm čin Lazarova oživljenja, nego Isusov razgovor s Lazarovom sestrom Martom.

Četvrta korizmena nedjelja A, 3.4.2011.

1 Sam 16,1b.6-7.10-13a; Ef 5,8-14; Iv 9,1.6-9.13-17.34-38
    Današnje evanđelje, zajedno s prošlonedjeljnim, izriče istinu o Isusu iz Nazareta: On je došao na ovaj svijet kako bi spasio sve ljude, i pogane i Židove. Prisjetimo se samo kratko evanđelja od prošle nedjelje u kojem smo slušali izvještaj o Isusovom razgovoru sa Samarijankom na zdencu. Samarijanci su za Židove bili drugo ime za pogane. Isus ruši ogradu što su je podigli ljudi i naviješta Radosnu vijest Samarijancima, tj. poganima. Time simbolički poručuje kako Radosna vijest i vječno spasenje nije pridržano samo za Židove, nego za svakoga čovjeka, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
U današnjem evanđelju slušali smo izvještaj kako je Isus ozdravio jednoga Židova, slijepca od rođenja. On nikada svojim očima nije vidio ovaj svijet. Slikovito rečeno, živio je u tami čitavoga života. Svi su ga poznavali kao slijepoga prosjaka koji je iz dana u dan preživljavao od tuđe milostinje. Sada, u ovom susretu s Isusom, ovaj će čovjek primiti najveći dar, dar očinjega vida. Ovo Isusovo čudo imalo je velikoga odjeka u narodu, tako da je među njima nastala podvojenost: jedni su smatrali da On nije Božji poslanik, drugi su pak smatrali da svatko tko čini tako velika djela mora biti Božji čovjek.

Treća korizmena nedjelja A, 27.3.2011.

Izl 17,3-7; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42
    Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grješnici, Krist za nas umrije. Ovim nam riječima sveti Pavao u današnjem drugom čitanju ocrtava portret Boga koji je, kao što smo već više puta spomenuli, potpuno drugačiji nego što Ga mi ljudi zamišljamo. Nama je teško zamislivo umrijeti čak i za naše najbliže i za naše prijatelje do kojih nam je veoma stalo. A Isus, Sin Božji, umro je za nas koji smo, svi odreda, nepravedni pred Bogom zbog naših grijeha. Tu i takvu ljubav Božju nikada ne ćemo do kraja shvatiti. Možda je pred otajstvom te ljubavi najbolje šutjeti.
    Isusova radikalna drukčijost s obzirom na njegove ostale sunarodnjake vrlo je dobro opisana u današnjem evanđelju.

Druga korizmena nedjelja A 20.3.2011.

Post 12,1-4a; 2 Tim 1,8b-10; Mt 17,1-9
    Gora kao mjesto ima osobitu važnost u Bibliji. To je vjerojatno zato jer je ona uzdignuta iznad dolina i na taj način čini se kao da je bliže Bogu, bliže nebesima. Tako su se još u Starom zavjetu mnogi važni susreti s Bogom dogodili na gori. Sjetimo se samo Mojsija. Njemu se Bog po prvi puta objavio na gori Horebu u liku grma koji gori, a ne izgara. Pritom mu je objavio svoje ime – Jahve – Ja sam onaj koji jesam. Po drugi puta Mojsije se susreće s Bogom na gori Sinaju. Tada je, nakon četrdesetodnevnog posta od Boga primio ploče Saveza na kojima je bio ispisan Božji zakon, nama poznatiji kao Deset Božjih zapovijedi. Nadalje, prisjetimo se zgode s prorokom Ilijom. Bog ga je uputio neka se uspne na već prije spomenutu goru Horeb i da će Mu se tamo objaviti. I zaista, Bog mu se objavio, ali ne u sili, grmljavini ili vihoru, nego u šapatu blagoga lahora.

Prva korizmena nedjelja A, 13.3.2011.

Post 2,7-9; 3,1-7; Rim 5,12.17-19; Mt 4,1-11
    Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. Ovim riječima završava današnje drugo čitanje iz Pavlove Poslanice Rimljanima. Ove riječi ujedno i najbolje sažimlju ono što je opisano u prvomu čitanju i u evanđelju. Sve se zapravo vrti oko ključnoga pojma poslušnosti Bogu.

Deveta nedjelja kroz godinu A, 6.3.2011.

Pnz 11,18.26-28.32; Rim 3,21-25a.28; Mt 7,21-27
    Kad bih upitao svakoga od vas koji vam je najljepši i najupečatljiviji dio Staroga zavjeta, vrlo vjerojatno bih dobio široku lepezu odgovora. Nekome bi to možda bio izvještaj o stvaranju koji nam govori da je Bog taj koji je sve stvorio i koji sve uzdržava. Netko bi možda spomenuo Ps 23. Podsjetit ću vas samo na njegov početak: Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam… Netko će se možda odlučiti za proroka Izaiju koji na samom kraju svoje knjige polako razvija misao o neizmjernoj Božjoj ljubavi i brizi prema nama ljudima. Prisjetimo se samo prošlonedjeljnog prvog čitanja gdje je Bog po proroku poručio ovo: Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. A ako biste vi upitali mene koji mi je najupečatljiviji dio Staroga zavjeta, vjerojatno bih vam počeo citirati dio današnjega prvoga čitanja. Gle, nudim vam blagoslov i prokletstvo! Bog, dakle, nudi, On nikoga ni na što ne prisiljava. Čovjek u svojoj slobodi može izabrati i jedno i drugo. Budemo li slušali zapovijedi Gospodina, Boga našega, koje nam je Isus sažeo u dvije zapovijedi ljubavi, to znači da smo izabrali blagoslov. S druge strane, ne budemo li slušali Božje zapovijedi, ne budemo li ljubili Boga i bližnjega; štoviše, budemo li sami sebi od drugih ljudi, od prolazne slave, unosnoga posla ili novca napravili bogove i njima se klanjali kao jedinom pravom Bogu, to znači da smo izabrali prokletstvo.

Osma nedjelja kroz godinu A, 27.2.2011.

Iz 49,14-15; 1 Kor 4,1-5; Mt 6,24-34
    Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo. Ovako glasi zborna molitva što smo ju izmolili prije današnjih čitanja. Ona na prvi pogled izgleda kao da se tiče čisto materijalnih stvari i zbivanja u svijetu. Srž ove molitve ipak je plod Božjega djelovanja u svijetu za nas vjernike, a to je život u miru, te radosno i slobodno služenje Bogu. Kako bismo zaista mogli ostvariti te plodove u ovom svijetu pogođenom raznim krizama, od kojih je svakako najdublja ona duhovna kriza, moramo se uzdati u Božju providnost. Definicija providnosti glasi: Providnost je plan razvitka prisutan u Božjem umu prema svim bićima, a koji plan njegova ljubav dovodi do ispunjenja. Kao i mnoge druge definicije koje su plod ljudskoga uma, i ova je teško razumljiva. Sve to lijepo zvuči, ali što to zapravo u praksi znači? Odgovor na ovo pitanje daju nam današnja čitanja, točnije, prvo čitanje i evanđelje.

Sedma nedjelja kroz godinu A, 20.2.2011

Lev 19,1-2.17-18; 1 Kor 3,16-23; Mt 5,38-48
    Kroz protekle tri nedjelje u evanđelju smo slušali Isusa kako poučava okupljeno mnoštvo svojim vrlo poznatim Govorom na Gori kojim je donio nove odredbe ponašanja za sve one koji su Njegovi istinski učenici. Današnje evanđelje nastavak je Isusovoga poučavanja. To poučavanje svoje nadahnuće ima u prvom čitanju u kojem Bog po Mojsiju Izraelcima upućuje ključni poziv: Sveti budite! Jer svet sam ja, Gospodin, Bog vaš! Svetost Božja, naravno, neizmjerno se razlikuje od svetosti čovjekove. Svetost je zapravo sastavni dio Božje bîti i to u potpunosti; ta svetost nije ugrožena nikakvim grijehom.

Šesta nedjelja kroz godinu A, 13.2.2011. - Dan braka


Sir 15,15-20; 1 Kor 2,6-10; Mt 5, 17-37
    U evanđelju što smo ga upravo čuli, Isus nastavlja svoju pouku na gori koju je započeo proglašenjem Blaženstava. Već smo tada rekli da je Bog uvijek drugačiji nego što mi ljudi to očekujemo. Današnje evanđelje još je jedan dokaz u korist te tvrdnje. Isus od svojih učenika traži uvijek samo jedno: čitav Zakon što ga je Bog dao po Mojsiju vršiti svim srcem. Kolika je vrijednost toga Zakona potvrđuje sam Isus kada kaže kako on nije došao ukinuti Zakon i Proroke, nego ih ispuniti. Čitav Isusov život, prema tome, nije ni bio ništa drugo nego ispunjenje Zakona i Proroka, tj. potpuno ispunjenje Božjega obećanja i Njegove svete volje.

Peta nedjelja kroz godinu A 6.2.2011.

Iz 58,7-10; 1 Kor 2,1-5; Mt 5,13-16
    Isusov se govor gotovo nikada ne sastoji od velikih riječi. On uglavnom koristi jednostavne i svima dobro razumljive slike iz svakodnevnoga života kako bi izrekao najvažnije stvari koje se tiču Boga i čovjeka. U tome je slijedio tradiciju velikih Starozavjetnih prorokâ, ali ih je i uvelike nadmašio. Tri jednostavne slike Isus koristi i u današnjem evanđelju. Ono se nastavlja na evanđelje od prošle nedjelje u kojemu je Isus u Blaženstvima iznio sasvim novi i drugačiji sustav vrijednosti i sasvim nove norme ponašanja za svoje učenike među koje se ubrajamo i svi mi. Današnje evanđelje govori nam ono što će svatko od nas biti bude li živio svoj život po Blaženstvima – bit će sol zemlje i svjetlo svijeta; ili još slikovitije, bit će poput grada koji leži na gori.   

Četvrta nedjelja kroz godinu A - blaženstva 30.1.2011.

Sef 2,3;3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5,1-12a
    Bog je uvijek drugačiji, glasi jedna teološka poslovica nastala iz čovjekovog iskustva. Jer, taman kada čovjek misli da je spoznao Boga, popularnije rečeno, da je uhvatio Boga za bradu, otkriva da je Bog Netko sasvim drugi i drugačiji. Isus, utjelovljeni Božji Sin, potvrdio je tu poslovicu. U vremenu u kojem je bogatstvo bilo na cijeni, a bogataši su bili smatrani najuglednijim osobama; u vremenu u kojem su svi očekivali ratnu pobunu protiv rimskih okupatora; u vremenu u kojem se sve i svakoga moglo potkupiti; u vremenu u kojem su se farizeji, saduceji i glavari svećenički borili za političku i vjersku prevlast u Izraelu, Isus za svoje sljedbenike donosi nova pravila ponašanja, daleko drugačija od svih dotadašnjih, a osobito daleko drugačija od onih koje je tadašnji čovjek očekivao od Boga. Jer, Bog je uvijek drugačiji. Ta pravila ponašanja jesu Blaženstva koja mnogi od nas znaju napamet. Pogledajmo sada što ona znače i zašto čine temelj kršćanskoga nauka.    

Propovijed Božić 2010

„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.“
Draga braćo i sestre, ovo su riječi koje smo čuli u današnjem drugom čitanju, a zapisao ih je apostol Pavao u svojoj poslanici Hebrejima. Mogli bismo reći, u njima je sadržano čitavo otajstvo Božića, čitavo otajstvo Božjeg utjelovljenja koje slavimo na današnji dan.
Prisjetimo se nakratko prvih stranica svetog Pisma. Tamo možemo pročitati kako Svemogući Bog na početku vremena, stvara čovjeka. On stvara čovjeka potaknut neizmjernom ljubavlju koju ima prema njemu, stvara čovjeka kojega toliko ljubi, da ga daruje najizvrsnijim darovima, daje mu vlast nad svom zemljom i nad čitavim stvorenjem.

Propovijed 3. nedjelje došašća 12.12.2010.

Iz 35,1-6a.10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11
    Braćo i sestre, već od davnina treća nedjelja došašća je po nečemu posebna. Ona naime upućuje na radost, unatoč tome što se nalazi u vremenu iščekivanja kada se čovjek ne raduje, jer još uvijek nije došao Onaj koji ima doći. Radost jest glavna misao današnjega prvoga čitanja. Bog po proroku Izaiji poziva na radost pustinju i zemlju sasušenu. Ovaj poziv u sebi sadrži Božju svemogućnost, jer pustinja nikada nije bila, a niti će biti mjesto radosti. Upravo suprotno, pustinja je mjesto tjeskobe, praznine i velike životne opasnosti. Pustinja o kojoj govori Bog okitit će se bujnim cvijećem zbog kojega će ljudima postati znakom slave Gospodnje i Njegova dolaska među ljude. Tada će jaki u vjeri krijepiti ruke klonule i koljena klecava onih koji su slabi i kojima će govoriti toliko željno čekane riječi: Bog sâm hita da vas spasi! Ne će više Bog slati svoje poslanike koji će krijepiti i tješiti Njegov narod; ovoga puta sâm će doći i činiti velika djela u narodu: sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati. Pratiti će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci. Sva ta čudesna djela bit će znakovi da je sâm Bog došao među ljude i donio im vječno spasenje.
   

Propovijed 2. nedjelje došašća 5.12.2010.

Iz 11,1-10; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12
    Neobični ili bolje rečeno neuobičajeni ljudi uvijek su privlačili pozornost svojom pojavom. Jedan takav čovjek opisan je u današnjem evanđelju. Evanđelist Matej izvještaj o Ivanovom djelovanju započinje ovako: U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko! Svojim propovijedanjem, Ivan je privukao mnoštvo ljudi koje je krstio krstom obraćenja. Ti su ljudi bili svakako zadivljeni i Ivanovom pojavom. Evanđelist ga opisuje ovako: Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. U današnjem evanđeoskom ulomku, Matej donosi Ivanovu propovijed usmjerenu protiv farizeja i saduceja, onih koji su se međusobno borili za vjersku i političku prevlast u Izraelu. Ivan ih prilično oštro naziva leglom gujinjim.

Propovijed 1. nedjelje došašća 28.11.2010.

Iz 2,1-5; Rim 13,11-14; Mt 24,37-44
    Draga braćo i sestre, najprije svima vama želim sretnu i u vjerskom smislu uspješnu novu liturgijsku godinu.
    Današnja čitanja kao da se ne uklapaju u početak nečega; tematski ona se odnose na kraj i mnogo bolje bi pristajala uz prošlu nedjelju. Pogledajmo ipak zašto se nalaze na početku došašća i što nam zapravo žele staviti na razmišljanje. Krenimo od evanđelja. U njemu Isus govori o slavnom dolasku Sina Čovječjega. On će doći nenajavljeno, baš kao i potop u dane Noine. U Noino su vrijeme ljudi jeli i pili, ženili se i udavali, a da pritom za Boga nisu marili. Drugim riječima, živjeli su ovaj život kao da Boga nema ili kao da je On daleko i ništa ne vidi. A kad je došao potop, sve je bilo prekasno – spasio se tek Noa sa svojom obitelji. Jednako nenadano doći će i dan Gospodnji. Stoga nas Isus poziva na bdijenje i na pripravnost za taj veliki dan. On je uspoređen s kradljivcem koji dolazi opljačkati kuću onda kad se domaćin najmanje nada. To bdijenje i pripravnost pojedini vjernici kroz vrijeme došašća očituju na dva načina.

Propovijed nedjelje Krista kralja 21.11.2010.

2 Sam 5,1-3; Kol 1,12-20; Lk 23,35-43
    Draga braćo i sestre!
Posljednjih nekoliko dana u novinama možemo čitati sve o zarukama engleskoga princa Williama i njegove izabranice Kate Middleton. Po čemu su oni zaslužili toliko medijskoga prostora? Samo po tome što je princ William drugi po redu za nasljeđivanje trona i krune engleskoga kralja. Oduvijek je kralj bio središnja figura pred kojom su svi prigibali koljena i koju se pratilo s posebnim zanimanjem. Mnogi kraljevi bili su istinski veliki ljudi koji su se zauzeto brinuli za svoje kraljevstvo i za sve svoje podanike. Međutim, još je više onih koji su uživali u svojem položaju, a za ljude nisu nimalo marili. Jedan od onih velikih kraljeva u svjetskoj povijesti jest kralj David. U današnjem prvom čitanju čuli smo kako su ga napokon svi Izraelci prihvatili kao kralja.

Propovijed 33. nedjelje kroz godinu C 14.11.2010.

Mal 3,19-20a; 2 Sol 3,7-12; Lk 21,5-19
    Braćo i sestre!
Vjerujem da vam je većini dobro poznato kako je stotinjak godina prije Krista napravljen popis 7 svjetskih čuda. Taj popis sastavio je grčki pjesnik i svjetski putnik Antipatros iz Sidona. Na tom popisu nalaze se ova čuda staroga svijeta: Keopsova piramida u Egiptu, Semiramidini viseći vrtovi u Babilonu, Zeusov kip u Olimpiji, Artemidin hram u Efezu, Mauzolej u Halikarnasu, kip Kolosa na otoku Rodu i Aleksandrijski svjetionik. Mnogi ljudi onoga vremena, a među njima i spomenuti Antipatros, divili su se ovim čudima koje je izgradila ljudska ruka. Svima njima, osim ljepote, još je nešto bilo zajedničko: ljudi su smatrali da su napravljeni toliko dobro da nikada ne će izblijedjeti njihov sjaj. No, od tih sedam svjetskih čuda, danas možemo vidjeti samo jedno – Keopsovu piramidu. Ostalih 6 otišlo je u nepovrat i mogu se vidjeti eventualno njihove ruševine. Zašto sve ovo govorim? Zato jer su se i Isusovi suvremenici divili jednoj veličanstvenoj građevini – Hramu u Jeruzalemu.


Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan misija, 24. 10. 2010.


Izgrađivanje crkvene zajednice ključ je misije

Draga braćo i sestre!

Mjesec listopad, s proslavom Svjetskog misijskog dana, pruža biskupijskim i župnim zajednicama, ustanovama posvećenog života, crkvenim pokretima i čitavom Božjem narodu priliku obnoviti zauzetost u naviještanju evanđelja i dati pastoralnim aktivnostima širi misijski doseg. Taj nas godišnji događaj poziva snažno živjeti liturgijske i katehetske, karitativne i kulturne trenutke po kojima nas Isus Krist poziva za stol svoje riječi i euharistije, kako bismo kušali dar njegove prisutnosti, odgajali se u njegovoj školi i sve svjesnije živjeli u sjedinjenosti s njim, Učiteljem i Gospodinom. On sâm kaže: „tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati“ (Iv 14,21). Jedino na temelju toga susreta s Božjom ljubavlju, koja mijenja čovjekov život, možemo živjeti u zajedništvu s njim i jedni s drugima te braći pružati vjerodostojno svjedočanstvo nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3,15). Odrasla vjera, kadra je potpuno se predati Bogu sa sinovskim stavom, jačana molitvom, razmatranjem Božje riječi i učenjem vjerskih istina uvjet je za promicanje novoga humanizma, utemeljenog na Isusovu evanđelju.
U listopadu se, usto, u mnogim zemljama iznova pokreću razne crkvene aktivnosti nakon ljetne stanke i Crkva nas poziva naučiti od Marije, posredstvom molitve svete krunice, razmatrati naum Očeve ljubavi o ljudskom rodu, kako bismo ga ljubili kao što ga on ljubi. Nije li to možda također smisao misije?

Propovijed o PONIZNOSTI na sekundicijama velečasnog Nevena


22.  nedjelja kroz godinu (29. kolovoza 2010. - sekundicije)
Sir 3,17-18.20.28-29 * Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11 * Heb 12,18-19.22-24a
Evanđelje: Lk 14,1.7-14
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

Propovijed biskupa Želimira Puljića na Susretu hrvatske katoličke mladeži, Zadar 8. i 9. svibnja 2010.

Mladi,budite nositelji radosti, nade i povjerenja!
[ 9.5.2010 ] preuzeto s www.hkr.hr

Homiliju zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića sa središnjega misnog slavlja Susreta hrvatske katoličke mladeži u Zadru 8. svibnja 2010. prenosimo u cijelosti:

Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni apostolski nuncije, preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi, mnogopoštovani oci provincijali, poštovani biskupijski povjerenici za mlade, braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, braćo i sestre, dragi mladi prijatelji!

Pozdravljajući u radosti sve vas ovdje okupljene, iz srca mi dolazi još jedan pozdrav: nadbiskupe Ivane, tu smo, u zajedništvu, onako kako si i ti želio! I čvrsto vjerujemo da si i ti sada s nama!

1. S iskrenom vjerom u zajedništvo proslavljene, nebeske i zemaljske Crkve okupili smo se da kao 'jedno srce i jedna duša' slušamo Isusove riječi, o njima razmišljamo, te ohrabreni krenemo u život kojim nas je Stvoritelj obdario. Okupili smo se slaviti euharistiju i zahvaliti Gospodinu za svaki njegov dar i dan, u kojemu nam iskazuje svoju neizmjernu ljubav.


Propovijed biskupa Ivasa na Susretu hrvatske katoličke mladeži, Varaždin 2008.

Krist vas je susreo! Ostanite postojani!
Homilija šibenskog biskupa Ante Ivasa na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu, 26. travnja 2008.
RASPORED SV. MISA
PON-SUB 19:00h (DP)
NED          08:00 h (DP)
                 10:00 h (DP)
                 19:00 h (DP)

FIS - crkva sv. Fabijana i Sebastijana (?)
DP- crkva Dobroga Pastira (?)

Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični. Ipak im
oprosti! Kad si brižan, ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive. Ipak, budi brižan!  Ako si uspješan, steći ćeš i lažne prijatelje i istinske neprijatelje. Ipak, i dalje budi uspješan! Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti. Ipak, budi iskren i prostodušan!  Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku. Ipak, gradi!  Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni. Ipak, budi sretan! Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra. Ipak, čini dobro!   Daj svijetu najbolje što imaš, vjerovatno neće nikada biti dovoljno. Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš! Ako pogledaš bolje, na kraju,ipak je sve to između tebe i Boga; nikad nije ni bilo između tebe i njih!

                                    Majka Tereza





                                      

AUDIO MATERIJALI