Povijest župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu

Vremeplov

Župa sv. Fabijana i Sebastijana najmlađa je župa u gradu Varaždinu. Osnovana je 30. studenog 1979. godine. To što je povijest naše župe prilično kratka u usporedbi s mnogim župama koje postoje i više stoljeća, nikako ne znači da je manje vrijedna.

Župu od prvog dana pa sve do danas predvodi jedan župnik, prečasni Mijo Horvat koji je i potaknuo njeno osnivanje. Od početka je izgrađivao zajednicu i uspio je stvoriti pravu ''živu župu'' na kojoj mu danas mnogi župnici mogu zavidjeti. A kad je s vremenom mala crkvica postala pretijesna, započeo je izgradnju velike crkve Dobrog Pastira kako bi se zajednica-Crkva mogla okupljati.

Crkva Dobroga Pastira s površinom unutrašnjosti od 400 m2 veliko je zdanje u odnosu na malu crkvicu površine oko 100 m2. Zapravo je kor nove crkve veći od cijele crkve sv. Fabijana i Sebastijana. Ipak, otkada se u njoj slavi Euharistija, nova crkva nikada nije bila ''prazna''. Na nedjeljnu misu dolazi sve više ljudi i s drugih župa grada i okolnih mjesta. Ima tu ''nešto'' što ljude privlači.

Župa je od prvih dana svoje temelje za budućnost gradila s djecom i mladima, koji i danas imaju veliku ulogu u župi. Nekada je to bio zbor, a danas su tu još i mnoge druge grupe u kojima mladi mogu aktivno živjeti svoju vjeru. Općenito, vjernički je život u župi vrlo aktivan i svi župljani, od najmlađih do najstarijih, mogu pronaći nešto za sebe. Također, može se istaknuti i dobra suradnja osnovne škole i župe.

U župi ima oko 5.000 župljana ali nisu svi ''pravi'' vjernici. U crkvu doduše dolaze skoro sva djeca, ali žalosno je što to nije uvijek slučaj sa njihovim roditeljima koji ih često samo dovezu pred crkvu i vrate se po njih na kraju Svete mise.

Župnik oko sebe ima širok krug suradnika koji u župi imaju svoju ulogu a njihove su aktivnosti dobro organizirane i uhodane. Grupe ministranata, pjevača, crtača, čitača imaju svoje voditelje koji ih pripremaju za sudjelovanje na Svetoj misi. Župnik je otvoren je za sve naše prijedloge i nijednu odluku ne donosi sam. Župna zajednica odlučuje o mnogim stvarima i župnik ima povjerenje u nju.

OSNUTAK ŽUPE

1975.g. zbog specifičnih pastoralnih prilika u postojećoj župi sv. Nikole i u samom gradu Varaždinu, pozvan je iz župe Bučje (kraj Požege) upravitelj Mijo Horvat da primi službu subsidijara u župi sv. Nikole u Varaždinu i tako pomogne župniku Josipu Žalcu. Obavljajući svoju dužnost upoznavao je ljude i ubrzo uvidio da treba ići ''tamo gdje kuće rastu''. Naime, tih se godina grad širio velikom brzinom, kuće su nicale jedna za drugom, a s njima su dolazili novi ljudi. Župa je jako narasla i godine 1978.-79. imala je preko 25.000 župljana. Župljanima na rubnim područjima grada bilo je daleko ići do prvih crkava na nedjeljnu misu, a naročito je bilo opasno za najmlađe.


Subsidijar Mijo Horvat smatra kako bi trebalo osnovati novu župu. Uz suglasnost i potporu župnika Josipa Žalca i tadašnjeg dekana vlč. Stjepana Golubića, sam se prihvaća osnivanja te nove župne zajednice. Odlazi u Zagreb na prijem kod nadbiskupa Franje Kuharića koji ga pita gdje i od čega misli živjeti. Budući mladi župnik hrabro mu odgovara: ''S ljudima - vjernicima i onim drugima koji me trebaju. Vjerujem u Boga i u Božje remekdjelo – čovjeka. Radovat će me ako nekom pomognem da raste još više, a Bog će se pobrinuti za ovog vrapca.'. Tako je i bilo. 22. studenog 1974. godine nadbiskup Franjo Kuharić donosi Odluku o osnutku novih župa na teritoriju grada Varaždina. Dismembracijom župe sv. Nikole zadržava se župa sv. Nikole ali u smanjenim granicama. Potvrđuje se osnutak župe Sv. Josipa na Banfici. Teritorij koji gravitira kapeli sv. Fabijana i Sebastijana proglašava se samostalnom župom a spomenuta kapela privremenom župnom crkvom.
(dokument osnivanja župe)



Proglašavaju se još i župa Svih Svetih, župa sv. Ane i župa sv. Florijana (Dekret, str. 25.). Nakon osnivanja novih župa, NDS određuje da se novim župama podijeli i nadarbinski vinograd i zemlja župe sv. Nikole (Dekret, str. 26.). Zatim NDS Dekretom broj 2355/79 određuje granice župe sv. Fabijana i Sebastijana: a) s juga: Hallerova aleja i centralno gradsko groblje, b) s istoka: Ulica Omladinskih radnih brigada i Kumičićeva ulica sve do Drave, c) sa sjevera: rijeka Drava sve do granice Župe Sračinec, d) sa zapada: zeleni pojas između grada Varaždina i sela Hrašćica,a na kraju 10. prosinca 1979. godine, imenuje župnika Miju Horvata upraviteljem župe. Časne sestre koje su već prije kupile kuću na području župe bile su oduševljene novom župom i velikodušno ponudile svoj prostor za privremeni župni ured. Ubrzo su dobile suglasnost da mogu voditi brigu o crkvi i pomagati u katehizaciji. Bili su tu i mladi Zvonimir Mito Klemenčić i tek stasali momčić Mladen Lukavečki koji su na poticaj prethodnog kapelana vlč. Milivoja Kneževića, uz svoje gitare i harmoniku okupljali neke nove klince i tako slavili Gospodina. Oni su tako staroj i vlažnoj crkvici davali novu ljepotu, a župniku i župljanima novu radost. Prije nego što je osnovana župa, kapelica sv. Fabijana i Sebastijana pripadala je župi sv. Nikole. Veliki doprinos u okupljanju vjernika i mladih imali su i kapelani Sv. Nikole, velečasni Josip Jakovčić i velečasni Milivoj Knežević.



OTVORENJE ŽUPE


30. studenog 1979. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić otvorio je novu župu u Varaždinu – Župu sv. Fabijana i Sebastijana. Kod svečanog otvorenja nadbiskup je blagoslovio Križni put i novu ispovjedaonicu, dar poluslijepe župljanke Josipe Obadić, koja se odrekla putovanja u Lurd. Blagoslovio je i kopiju kipa Majke Božje Bistričke i krstio je dvoje najmlađih župljana Tomislava Martineza i Kristinu Fluks, koje je osobno upisao u novu Maticu krštenih.
30. studeni – blagdan sv. Andrije apostola postaje Dan klečanja u župi, a ujedno je to i dan kada je župa počela živjeti kao samostalna zajednica vjere. Kod otvorenja bili su prisutni: Josip Žalec – župnik sv. Nikole, opat Bono Šagi – župnik sv.Vida i provincijal Kapucina, velečasni Josip Jakovčić – župnik u Mađarevu, prečasni gospodin Mijo Tumpić – kanonik čazmanskog kaptola, velečasni Ivan Rakarić – župnik u Biškupcu i opat Ferdo Posavec – gvardijan u OFM u Varaždinu.

IME ŽUPE

Župa je dobila ime po mučenicima Fabijanu i Sebastijanu, koji se slave 20. siječnja.

Sveti Fabijan je bio Papa. Izabran je za papu tako što je, došavši da vidi tko će biti novi papa i stojeći među mnoštvom koje je biralo kandidate, doletio golub i spustio se na njegovu glavu, a narod je uzviknuo: ''Fabijan je Papa!'' Četrnaest je godina upravljao rimskom Crkvom. Podijelio je zajednicu na sedam pokrajina kojima je upravljalo sedam pokrajinskih đakona, a jedan je od njih bio i sveti Lovro. Njima je dodijelio i sedam podđakona kao tajnike da sakupljaju podatke i bilježe djela mučenika. Fabijan je počeo izgrađivati podzemne grobnice, danas poznate kao Kalistove katakombe. Ubijen je u progonima 250. godine (odsječena mu je glava), te je pokopan u Kalistovim katakombama. Zaštitnik je kovača, ljevača i lončara.

Sveti Sebastijan je živio u 3. stoljeću, a rođen je u Milanu. Bio je vojnik u službi cara Dioklecijana i potajni kršćanin. Kao rimski vojnik mogao je doći do kršćana koji su u tamnici čekali pogubljenje te im je tajno prenosio poruke i blagoslove. Kada je njegovo djelovanje otkriveno, Dioklecijan ga je osudio na smrt (gađali su ga strelicama) 20. siječnja 288.g odine. Sebastijan se časti kao zaštitnik od kuge i drugih zaraznih bolesti.

POPIS ULICA KOJE PRIPADAJU ŽUPI DANOM OSNIVANJA

Optujska, Eugena Kumičića, Franje Horvata Kiša, Bosanska, Otona Župančića, Dravska Poljana, A. Harambašića, Fabijanska, Antuna Matije Reljkovića, Antuna Vramca, Ivana Belostenca, Bartola Kašića, Livadsko naselje, Đure Kuhara, Ljudevita Filipeca, Radnička, Vinička, Leopolda Ebnera, Vatroslava Jagića, Vladimira Gortana, Fortunata Pintarića, Svibovečka, Franje Račkoga, Dragutina Domjanića, Petra Petrovića Njegoša, Antuna Augustinčića, Ive Vojnovića, Krste Hegedušića, Nova, Pakračka, Krapinska, Petrinjska, Bilogorska, Baranjska, Žumberačka i Hallerova aleja.

FiS nekad i danas

CRKVA SVETIH FABIJANA I SEBASTIJANA

Povijesni podaci U knjizi "Povijest grada Varaždina" piše:'' Varaždinci su 1680. godine pretrpjeli mnogo straha zbog strašne kuge koja je morila narod u srednjoj Europi. Od kuge je veoma stradala Štajerska, gdje je pomrlo mnogo ljudi u Grazu i Ptuju. Iz Štajerske je kuga doprla u Hrvatsko zagorje, naročito u Ivanec, Hrašćinu i Zajezdu. Kuga se pojavila i u samoj okolici grada Varaždina, gdje je zatirala svijet u Križovljanima, u Vidovcu i u Gornjoj Voći. Od straha pred kugom odlučilo je gradsko vijeće u Varaždinu da će podići kapelicu svetom Fabijanu i Sebastijanu ako kuga ne dopre u grad Varaždin. I zaista je Varaždin bio pošteđen od ove strašne pošasti.'' U Državnom arhivu grada Varaždina, u knjizi "Liber Fassionum" 1674.-1714. gradski notar je zapisao (s latinskog prevela Karmen Levanić): Spomen na utemeljenje kapele Svetih Fabijana i Sebastijana.
Godine 1680., dana 14. mjeseca rujna, u Vijećnici Slobodnog i kraljevskog grada Varaždina od gospode suca, senatora i ostale Općine istoga grada na zajedničkoj sjednici, da se otkloni osobiti bič Svemogućega Boga što je kroz kugu prijetio u susjednim krajevima, osobito snažno harajući u Ptuju, zaključeno je i jednoglasno odlučeno da se na slavu kao prvo, najmilostivijega Boga i preslavne djevice Marije, najmoćnije zaštitnice, zatim na slavu svetih Fabijana i Sebastijana, Roka, Franje Ksaverskoga i blažene Rozalije sagradi zavjetna kapelica zajedničkim troškovima Grada, izvan predgrađa i ulice iznad Novaka, na području Grada; neka priskoče tako svi građani kolima za dovoz kamenja i svojim milodarima prema mogućnostima koji će biti prikupljeni u Gradu od poštovanoga Luke Kuzmića, senatora, i Ivana Mušmona, građanina. Izvan predgrađa pak za skupljače milodara postavljeni su Juraj Gašparić i Mihael Gašparlin, koja dvojica su smjesta postavljeni za skrbnike iste kapele koju treba izgraditi. Kao povjerenici ili posjetitelji nemoćnih i razlikovatelji bolesnih u gradu.



Izvadak iz Spomenice župe Sv. Nikole Varaždin'': Godine 1681. stradao je Varaždin od kuge. Prestrašeni građani stali su iste godine graditi kapelu u čast sv. Fabijana i Sebastijana, koji su zaštitnici protiv kuge.
Sama kapelica bila je zidana, a imala je drveno predvorje. Godine 1800. produljena je kapela, sagrađen toranj i sakristija darom građana. Dužina joj je 18 metara, širina joj je 6 metara, visina lađe 7 metara, visina tornja 17 metara. Svetište joj je od klesana kamena (prvobitna kapela!), lađa i toranj od cigle, a krov pokriven crijepom. Ima u kapeli kripta (zatrpana oko godine 1972.-op.p.). Oko nje bilo je groblje do godine 1773. Kapela je sagrađena na kraju Optujske ulice, na Rudini 41, koja nosi katastarsku česticu 1432…" 10. listopad 1932.- u Spomenicu župe sv. Nikole zapisuje župnik Mihovil Kanoti:'' Kapelu sv. Fabijana i Sebastijana našao sam prigodom primopredaje župe u najderutnijem stanju. Upravo je bilo nedostojno da se je služba Božja vršila u takvoj kapeli. Kapela sama nema dostatne glavnice, ljudi će teško sabrati potrebitu svotu, pa sam tražio dobrotvora, koji bi bio voljan u tu svrhu žrtvovati oko 10 000 dinara. Ne nađoh ga. A vruće sam želio i krajnja je bila potreba da se kapela popravi. Kako sam dobro prodao prošlogodišnje vino, odlučio sam, da u čast svetim mučenicima Fabijanu i Sebastijanu svojim vlastitim novcem namirim renovaciju kapele. Po Crkvi primio, Crkvi i dajem, da bude Bogu slava a duši spas. Pozvao sam kipara Hohnjeca iz Celja, koji je kroz mjesec dana sa dva pomoćnika izveo renovaciju. Na velikom oltaru skinuo je sav stolarski posao te na opće začuđenje otkrio na zidu divni fresko oltar. Osvježio je boje i ne treba ljepšeg oltara. Nad oltarom osobito je lijepa fresko slika sv. Tri Kralja. Pokrajnji oltari sv. Filipa i sv. Rozalije bili su ruševni. Trule dijelove izmijenio je novima, slike na njima temeljito očistio, pa su sada lijepi ukras kapele…Tako renoviranu kapelu blagoslovio je kanonik i protonotar Matija Proštenik 5. rujna 1937. Na zamolbu župnika gradsko je zastupstvo dalo temeljito popraviti kapelu izvana i krov za 8000 dinara. U kapeli sv. Fabijana dogodio se tom zgodom nemio slučaj. Zidari su morali raditi i u kripti. U njoj je bilo mnogo lubanja i kosti. Jedan zidarski pomoćnik nabacivao se je s lubanjama uz pogrdne riječi. Drugi dan bio je mrtav od otrovanja. Na prstu desne ruke imao je mali otvoreni prištić, lubanjom se inficirao i umro u strašnim mukama… U kapeli sv. Fabijana kršten je trgovac Hirsl Emil koji je kao spomen dao popoditi omorikovim daskama cijelu kapelu i sakristiju. Nakon potpune renovacije kapele sv. Fabijana oduševili su se župljani za nabavu novoga harmonija i zvona. Pg. Mrazović Blaž, gradski namještenik i Milivoj Halužan, trgovac, u nekoliko dana sabraše potrebnu svotu za oboje. Harmonij nabavljen je kod tvrtke Franz Janko u Ljubljani za dinara 2.000, a zvono je salila tvrtka Lebiš u Zagrebu za dinara 1.800. Važe 37 kg a glasa je C. Posvećeno je sv. mučenicima Fabijanu i Sebastijanu, a kumovao je g. Milivoj Halužan. Blagoslovio ga je župnik Mihovil Kanoti dana 15. svibnja 1938. uz prigodni zahvalni govor dobrim darovateljima. I tako je sada kapela sv. Fabijana potpuno obnovljena i svim opremljena…''

Oltari u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana



Fis oltar

Glavni oltar posvećen je svetom Sebastijanu, vojniku. Na slici je prikazan sv. Sebastijan izboden strelicama, a kraj njega je anđeo. Iznad je osmerokraki zvjezdasti amblem u kojem su prikazana Tri Kralja.


U svetištu na stropu je freska Presvetog Trojstva. Desno od svetišta je pomoćni oltar posvećen svetom Filipu apostolu, a iznad je medaljon svetog Franje Ksaverskog. Lijevo od svetišta je pomoćni oltar posvećen svetoj Ruži Limskoj, iznad je medaljon sa slikom svete Barbare, a na oltaru je kip Majke Božje Bistričke.

ŽUPNI URED

15. rujna 1980. godine zatražena je suglasnost za kupnju župnog stana od Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu (NDS). 1981. godine kupljena je obiteljska kuća u Gortanovoj ulici na broju 53. Beskamatnom posudbom novčanih sredstava od NDS-a i od velečasnog Andrije Jagečić-Bolteka iz Varaždinskih Toplica, omogućeno je podizanje povoljnog zajma kod Privredne banke Zagreb, te je kuća kupljena. Prostori su prilagođeni za potrebe župe. U kući se nalazi vjeronaučna dvorana, kancelarija, WC, kupaonica, kuhinja, sobe… 1984. - ''galopirajuća inflacija'' uskoro će ''pojesti'' kredit za župni ured 1985. - vraćena beskamatna posudba NDS-u1987. - izgradnja dvorišne zgrade za garažu i spremište 1989. - otplaćen kredit za župni stan- napravljena dvorišna ograda 1990. - uveden plin i centralno grijanje u župni stan.

ČASNE SESTRE MILOSRDNICE SV. VINKA PAULSKOG

Sveti Vinko Paulski, čiji spomendan slavimo se 27. rujna, rođen je 1581. godine u Landesu u Francuskoj. Osnovao je nekoliko duhovnih zajednica: Družbu misionara, lazariste, bratovštine ljubavi, Družbu presvetog Sakramenta i Red sestara milosrdnica-da bi se skrbile za napuštenu djecu, za siromašne, bolesne, stare, zatočene… Njegova milosrdna vojska osnovala je tisuće bolnica, klinika, škola i ubožnica. Umro je 1660. godine iscrpljen od rada i bolesti. Njegove sestre milosrdnice 1844. godine dolaze u Zagreb i u Frankopanskoj ulici podižu svoj prvi samostan, školu i crkvu. U Varaždin dolaze 21. listopada 1898. na poziv gradskih vlasti i preuzimaju brigu o gradskoj ubožnici i bolnici. Poglavarstvo Slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina im dodjeljuje odijeljeni stan u bolnici sa odgovarajućim namještajem, mjesečnu nagradu od 6 forinti, kapelicu i svećenika.Godine 1949. je Uprava bolnice zatražila da sestre izađu iz tog stana i da se u te prostorije smjeste bolesnici, a sestre su razmještene po raznim odjelima. 1959. godine dobivaju tri sobice u novoj stambenoj zgradi, koju je bolnica izgradila za svoje namještenike. No, već 1962. godine Uprava bolnice donosi odluku da će tu zgradu preurediti u ušni odjel, a sestre moraju iseliti iz svojih sobica, a time i iz bolnice. Nakon mnogo stambenih problema, časne sestre milosrdnice kupile su obiteljsku kuću u Gortanovoj ulici broj 14. Kuću je gradio, a onda još nedovršenu ponudio na prodaj u gospodin Zdravko Plantak. Kupoprodajni ugovor potpisan je 11. listopada 1962. godine, a već 15. listopada useljavaju prve sestre u kuću. Blagoslov kuće obavio je župnik Franjo Rogel 6. siječnja 1963. godine. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu donosi 31.listopada 1984. godine odluku broj 2175, o otvaranju kućne kapelice u kući sestara, posvećenu sv. Leopoldu Mandiću. Posvetu kapelice sv. Leopolda Bogdana Mandića obavio je opat Bono Zvonimir Šagi, 15.studenog 1984. godine uz asistenciju prečasnog Mate Repića i domaćeg župnika Miju¸ Horvata. Dekretom broj 274 od 18.2.1985., Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu daje Suglasnost za uspostavu križnog puta u kapelici, a križni put je uspostavio i blagoslovio 21. veljače 1985. godine gvardijan Gordan Propadalo.Kad se osnivala nova župa, njihova glavarica sestra Valerija Klinčić, oduševljena novom župom, ponudila je prostor u njihovoj kući za privremeni župni ured. Od Provincijalne uprave dobila je suglasnost da surađuju u katehizaciji, a sestre su preuzele i brigu o crkvi. Početkom rujna 1980. godine, došla je u zajednicu sestara milosrdnica, časna sestra Marija Edita Valjak, koju su poglavari dodijelili za rad u župi. Školske godine 1990./91. uvodi se vjeronauk kao izborni predmet u škole, pa su tako prvi vjeroučitelji na IV. osnovnoj školi, koja pripada župi bili: velečasni Mijo Horvat, časna sestra Edita Valjak i gospođa Ljubica Jerbić. Na IV. osnovnoj školi vjeronauk su predavale časne sestre milosrdnice: Edita Valjak (1980.-1997.), Marina Pintar (1997.-1998.), Amalija Bogdan (1998.-2003.), Anica Šarec (2003.- 2005.) i Benjamina Šmuc (od 2005.).

Crkva Dobrog Pastira

CRKVA DOBROG PASTIRA

1992. - Odlukom NDS broj 206 od 23. srpnja 1992. godine prihvaća se lokacija za novu crkvu u Ulici Vladimira Gortana 20, no zbog imovinsko-pravnih odnosa odustalo se od te Lokacije; 1996. - Grad dodijelio zemljište kod groblja, za novu župnu crkvu;
1998. - izabran idejni projekt za novu crkvu, slovenskog arhitekta prof.dr. Jože Marinka;
3. svibnja 1998. varaždinski biskup Marko Culej blagoslovio je gradilište za novu župnu crkvu Dobrog Pastira i položen je kamen temeljac koji je uzet s pročelja Prvostolne crkve zagrebačke










2000. godine - prva sveta misa u novoj crkvi je dječja Polnoćka, 24. prosinca 
navečer  (crkva nema ni prozora ni vrata)
2001.   ugrađena stolarija - postavljena čelična konstrukcija stropa - uveden plinski priključak - 6. svibnja prva Krizma u novoj crkvi, blagoslov zvona dobivenog kao donacija od djelatnika ''Elektre'' Varaždin,



Crkva Dobrog Pastira gradnja

2003. - postavljene darovane nove orgulje sa 16 registara- montirane postaje Križnog puta - 24. prosinca u uvodnom djelu dječje Polnoćke, biskup Marko Culej blagoslovio je kip Dobrog Pastira, dar i rad mladog župljana, akademskog kipara Nikole Šanjeka


2004.
- u upotrebu stavljene dvije dvorane i prateći prostori za održavanje vjeronauka…- dobiveno je 150 novih stolaca - montiran kip svetih Fabijana i Sebastijana, dar kipara Nikole Šanjeka
2005. - 17. travnja, Krizma, blagoslovljena i montirana dva nova zvona i posvećen oltar i ambon, djelo kipara Nikole Šanjeka, misu predvodio biskup Marko Culej.
- 22.11.2005. Varaždinskoj biskupiji upućen je zahtjev kojim se određuju krajnje granice župe:
  s juga: Hallerova aleja
  s istoka: u cijelosti ulice Gustava Krkleca, Božene Blazzeriano, Trnovečka i Kumičićeva
  sa sjevera: rijeka Drava sve do granice župe Sračinec
  sa zapada: zaobilaznica od naselja Hrašćice do Hallerove aleje
2006. novim razgraničavanjem župa dobiva u cijelosti ulice Gustava Krkleca i Božene Blazzeriano, te dio Trnovečke i Kumičićeve (oko 100 obitelji)

2007. - 30. studenog
POSVETA CRKVE DOBROG PASTIRA, misno slavlje predvodio je mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup






KIPOVI U CRKVI DOBROGA PASTIRA

Kip 1

Kip Dobroga Pastira postavljen je u svetištu iza oltara, visok je 7,15 m, zajedno s postoljem čak 9,15 m, a teži oko 30 tona. Ikonografski prikaz Krista kao pastira zasnovan je na tekstovima evanđelja koje ga prikazuju kako na ramenima nosi ovcu ili janje (Lk 15,4-5) ili se pak nalazi usred stada ovaca (Iv 10,2-16). Ovaj je prikaz simbol Kristove ljubavi prema ljudima. Nalazimo ga na slikama u katakombama i na reljefima sarkofaga već u 3. stoljeću , a vrlo je čest sve do 7. stoljeća kada se polako gubi.

Desno od svetišta je kip svetog Fabijana - pape i Sebastijana - vojnika, koji među sobom čuvaju Svetohranište za hostije koje je umanjeni prikaz crkve sv. Fabijana i Sebastijana. U sredini svetišta je oltar s prikazom Posljednje večere. U oltar je ugrađen kamen temeljac, skinut s pročelja zagrebačke katedrale. Postolje oltara teži oko 2,5 tone, a na njemu je i ploča od bračkog mramora težine 385 kg.

Lijevo od oltara je ambon, izveden kao četvrtasti stup-tzv.''stup kršćanstva''. Na svakoj strani uklesan je križ, a u uglovima likovi evanđelista: Marka, Mateja, Ivana i Luke. Težine je oko 300 kg.
Križni put je izveden reljefno, a postavljen je na zidovima lijevo i desno od svetišta. Svaka postaja teži između 250 i 300 kilograma.

Cijela unutrašnjost crkve zamišljena je kao čovjekov životni put.
Na ulazu u crkvu je postavljen kip Ivana Krstitelja sa svetom vodom. On simbolizira rođenje-ulazak u kršćanstvo. S lijeve i desne strane nalaze se postaje koje simboliziraju život sa svim njegovim teškoćama na koje nailazimo na putu prema Kristu - Dobrom Pastiru. Na kraju tog puta dolazimo do zida. Isus razdvaja taj zid otvarajući nam vrata vječnosti. Njegova ispružena ruka poziva nas da dođemo k Njemu. S Njegove lijeve strane nalaze se Fabijan i Sebastijan koji predstavljaju patrone i čuvaju Svetohranište. Oni su tu, iako su već davno napustili naš svijet – potvrda vječnoga života.
Lijevo od Pastira je kip Njegove majke, Blažene Djevice Marije, koja je okrenuta prema Njemu, gledajući svu Njegovu veličinu i svijetlost. Kip je visok oko 4 metra.

Svi kipovi izrađeni su od reparaturnog kamena, tzv. vincita. Kamen je uzet iz okolice Varaždina kako bi ostao u istom podneblju i tako zadržao kvalitetu. Svi su radovi izrađeni klasičnom kiparskom tehnikom i djelo su našeg župljanina Nikole Šanjeka, akademskog kipara - magistra. Nikola je rođen 08.11.1979. godine u Varaždinu. Nakon što je odbijen na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (zbog matematike), upisao je Akademi den bildenden Kunste u Beču. Sav materijal i svi njegovi uradci, velikodušan su dar župi.

- ostale slike crkve možete vidjeti ovdje




RASPORED SV. MISA
PON-SUB 19:00h (DP)
NED          08:00 h (DP)
                 10:00 h (DP)
                 19:00 h (DP)

FIS - crkva sv. Fabijana i Sebastijana (?)
DP- crkva Dobroga Pastira (?)

Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični. Ipak im
oprosti! Kad si brižan, ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive. Ipak, budi brižan!  Ako si uspješan, steći ćeš i lažne prijatelje i istinske neprijatelje. Ipak, i dalje budi uspješan! Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti. Ipak, budi iskren i prostodušan!  Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku. Ipak, gradi!  Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni. Ipak, budi sretan! Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra. Ipak, čini dobro!   Daj svijetu najbolje što imaš, vjerovatno neće nikada biti dovoljno. Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš! Ako pogledaš bolje, na kraju,ipak je sve to između tebe i Boga; nikad nije ni bilo između tebe i njih!

                                    Majka Tereza





                                      

AUDIO MATERIJALI